Priručnik za lijenog učitelja: Kako vaši učenici nauče više kada podučavate manje
Opis
„Odiše profesionalizmom i odlučnošću, i to s uvjerljivošću koja će potaknuti učitelje da ponovno razmisle o svom načinu rada u učionici.” Mick Waters, profesor pedagogije, predsjednik Zaklade za nastavni kurikulum
JESTE LI SE IKADA ZAPITALI ŠTO BI SE DOGODILO DA PRESTANETE PODUČAVATI TIJEKOM SVOJE NASTAVE? Ako želite da vaši učenici uče više, a da vi radite manje, ova knjiga će vam pružiti sve argumente i opisati postupke koji su vam potrebni kako biste postali lijen, ali izuzetan učitelj. Sakupljane tijekom više od deset godina provedenih u učionici, ove provjerene tehnike naglasak s poučavanja prebacuju na učenje, što vam omogućuje da u svom životu na lak način pronađete više vremena za sebe.
„Objašnjava kako učitelji mogu uživati u svojoj odgovornosti pomažući učenicima da shvate kako moraju dati svoj doprinos radu… a radeći na taj način uživat će i zaključiti da ih to potpuno ispunjava“ Mick Waters, profesor pedagogije, predsjednik Zaklade za nastavni kurikulum
„Ako usvojite osnovne principe koje Jim prikazuje u ovoj knjizi, opskrbit ćete se sjajnim alatima pomoću kojih ćete u radu s učenicima koristiti već prokušane tehnike poučavanja, što će vam pomoći da više uživate u poučavanju i da učenicima pomognete u postizanju boljih rezultata.“ Francis Gilbert, autor knjiga Ja sam učitelj, izbavite me odavde i Ovladati sustavom: kako osigurati svom djetetu najbolje državno obrazovanje (I’m a Teacher, Get Me out Of Here i Working The System: How To Get The Best State Education For Your Child)
„… idealna knjiga za učenike i učitelje koji su voljni razmišljati kreativno – izvan zadanih okvira… vodič za učitelje kreativce i entuzijaste.“ Marian Thomas, pročelnica Odjela za razrednu nastavu na Sveučilištu Trinity, Carmarthen
„Pisan na zabavan i realističan način, Priručnik za lijenog učitelja pun je ’stvari koje treba isprobati’ na nastavi, ali ga odlikuje i stav koji na učenje gleda humano i s pouzdanjem.“ John Morgan, predavač na studiju pedagogije Instituta za obrazovanje London i Sveučilišta u Bristolu
„… ova knjiga zaslužuje svoje mjesto u svakoj zbornici.“ Dr. Barry Hymer, liječnik i zaposlenik tvrtke Still Thinking UK Ltd, izvanredni profesor pri Sveučilišnom centru za učenje i podučavanje u Newcastleu
"Kad bismo na lijenost gledali kao na nešto što zaslužuje počast, autor ove knjige bi je svakako zaslužio. Jim Smiths je uzdigao lijenost na novu razinu. Knjiga objašnjava kako učitelji mogu uživati u svojoj odgovornosti tako što će pomoći učenicima da shvate da moraju s njima podijeliti posao… i da će na taj način uživati i pronaći ispunjenje u onome što čine. Naravno, pojam «lijen» ovdje se ne koristi u uobičajenom smislu; knjiga odiše profesionalizmom i odlučnošću, i to s uvjerljivošću koja će potaknuti učitelje da ponovno razmisle o svom načinu rada u učionici. Ovo je knjiga o učenju vrhunske kakvoće koja se postiže drugačijim pristupom učiteljskom poslu. Puna je praktičnih objašnjenja o tome kako uspješno raditi i razumnih objašnjenja koja će vam pomoći u organizaciji razreda. Proteklih smo godina imali prilike uživati gledajući kuhare, vrtlare i iskusne, domišljate ljude tipa »sam svoj majstor» koji su nam dopuštali da zavirimo u tajne njihova zanata. Ova knjiga omogućuje to isto za učitelje." Mick Waters, profesor pedagogije, predsjednik Zaklade za nastavni kurikulum
"Na tržištu postoji mnogo knjiga koje nude široki izbor zabave i zabavnih ideja za učitelje koji žele potaknuti svoje učenike na aktivnije sudjelovanje u učionici. No, nisam pronašao mnogo knjiga koje bi se mogle usporediti s ovom, po stilu pisanja (lucidan, lagan i zabavan, po mnogo čemu poput onog Iana Gillberta, Smithovog mentora i urednika ove knjige), po organizaciji i usklađenosti u jedinstvenoj zamisli – spoznaji da učitelji mogu i trebaju podučavati manje kako bi učenici naučili više. I dok za učiteljski umor i učeničku pasivnost nudim njegov protuotrov zvan «lijeni način», na pamet mi dolazi sumnja Johna West-Burnhama da djeca idu u školu gledati svoje učitelje kako rade. Autor ove knjige navodi nas na borbu protiv takvih sklonosti kroz niz poglavlja u kojima obrađuje teme poput rezultata nastavnog sata, ocjenjivanja, upotrebe informatičkih pomagala, jezika u razredu, diferencijacije, SEAL-a (socijalnih i emocionalnih aspekata učenja), pomoćnika u nastavi itd., a svako poglavlje obogaćuje i nizom ideja za praktične aktivnosti i aktivnosti koje vode učenici. Neke od njih su izvorne, a neke su samo dobile kreativnu nadogradnju. Uz to, služeći se «lijenim načinom» autor je preuzimao i sintetizirao ideje iz brojnih izvora – od svojih bivših i sadašnjih kolega, s tečajeva koje je pohađao, iz knjiga koje je pročitao (jasno je vidljiv utjecaj opusa Sue Cowley) i – što je možda čak i najznačajnije i najprikladnije – od učenika koje je podučavao. Knjiga u cjelini oduševljava i srdačno će je dočekati učitelji koji traže način da povrate svoje pravo na privatan život usred nemilosrdnih zahtjeva koje im država nameće, očekivanja institucija, učenika i roditelja, te vlastitog osjećaja krivnje i samoprijegora. Iako je ova knjiga namijenjena onima koji trpe svakodnevni pritisak u razrednoj praksi pa se tek površno oslanja na istraživanja, ona ipak sadrži vrlo malo dijelova koji se ne oslanjaju na akademska saznanja, a jedna od njenih značajki je i snažno naglašavanje važnosti promišljenih, metakognitivnih i dinamičnih zadataka koji učeniku omogućuju da kontrolira vlastiti razvoj učenja. Stoga će izbjeći optužbe opravdano usmjerene na neke od svojih prethodnica – da nije mnogo više od zbirke popularnih i naizgled privlačnih, ali s točke učenja i prakse slabo korisnih savjeta za učitelje. Sve u svemu, ova knjiga zaslužuje svoje mjesto u svakoj zbornici. Stavite je nasred stola, pozovite sve nastavnike da u njoj uživaju i, da prilagodim Audenov citat, Zaustavite zvona, sve LCD-zaslone isključite im vi, Da traže riječi, zabranite djeci čija mentalna dob je tri, Zapanjite nadzornika i mirno sjedeć’ na svom stolcu, Započnite s Neovisnošću, i s Učenjem osnovnoškolcu.
Dr. Barry Hymer, izvršni direktor tvrtke Still Thinking UK Ltd i gostujući profesor Centra za učenje i podučavanje Sveučilišta u Newcastleu
Pišući «Priručnik za lijenog učitelja» Jim Smith je stvorio životan, humorističan i dragocjen priručnik za podučavanje. On učiteljima poput mene svjesno naglašava činjenicu da mogu postići bolje rezultate ako rade manje: manje fotokopiranja, manje detaljnog planiranja, manje uzrujavanja zbog discipline. Usvojite li osnovne principe koje on prikazuje u ovoj knjizi, zaključit ćete da ste dobili obilje tehnika poučavanja koje učenici prihvaćaju, a vama će donijeti užitak u poučavanju i pomoći da postignete bolje rezultate. Ja sam iz ove knjige jako mnogo naučio, pa je svim srcem preporučujem I drugim kolegama. Francis Gilbert, autor knjiga Ja sam učitelj, izbavite me odavde, i Ovladati sustavom: kako osigurati svom djetetu najbolje državno obrazovanje (I’m a Teacher, Get me Out of Here, i Working System: How To Get The Best State Education For Your Child). www.francisgilbert.co.uk
Ovo je idealna knjiga za učitelje i učenike koji su voljni razmišljati kreativno – izvan zadanih okvira. Kao savjetnik, nadzornik i mentor uvijek se osjećam privilegirano kada imam priliku promatrati nadahnjujuće podučavanje – najbolji primjeri ovog priručnika izgledaju kao da u njih nije uloženo nimalo truda – mada, naravno, nije tako. Sjećam se jednog nastavnog sata zemljopisa (za niže razrede osnovne škole) sa skupinom učenika različite dobi. Zakasnio sam nekoliko minuta i propustio iznimno kratak uvod. Mlada, zgodna učiteljica ugodnog glasa u učionici je bila gotovo nevidljiva, a učenici su naporno radili, te udruženo razmišljali i surađivali, oduševljeni zadacima. Ona nije bila «lijeni učitelj» – sve aktivnosti bile su proučene i pomno pripremljene. Učitelj bi trebao biti onaj koji će olakšati proces učenja - i to je temeljna poruka ove knjige – «kako bi bilo kad bismo mi radili manje, a oni više» / «kombinacija samostalnih učenika i lijenih učitelja je izvanredna kombinacija kojoj bi svaka škola trebala težiti». Ova je knjiga vrelo dobre prakse – s naglaskom na praktičareva razmišljanja - ona svodi upotrebu omraženih radnih listova na najmanju mjeru i nudi cijeli niz strategija koje potiču suradnju među učenicima. One su, pak, usklađene s pojedinačnim i samostalnim programom rada prilagođenom svakom učeniku posebno, kao i s učinkovitim upravljanjem razredom, učinkovitim radom s asistentima u nastavi i upotrebom informatičke opreme. Te strategije nisu sasvim nove, reference upućuju na nekoliko drugih publikacija kao što su knjiga Iana Gilberta Mala knjiga problema s odgođenim rješenjem (Little book of Thunks) i Bloomova Taksonomija (Taxonomy), no plan je vrlo dobro razrađen i knjiga je veoma čitka, a najviše koristi ćete imati od ponuđenih strategija poboljšanja grupnog rada i diskusija. Ovo je efikasan sažetak dobre prakse. Najnapredniji dijelovi su poglavlja koja se bave ostvarenjem ciljeva učenja i planiranjem. Savjeti poput – «nemojte samo čekati kraj sata kako biste promislili o postignutim rezultatima», koji stavljaju naglasak na razmatranje rezultata učenja i neprestano posredovanje, doista vam mogu zajamčiti učinkovito učenje i uključivanje učenika u razgovor o učenju. Navikli smo na školske satove koji se sastoje iz tri, četiri ili pet dijelova, no «struktura lijenog sata» koja se vodi za tvrdnjom da «se provedba sata ne smije unaprijed ograničiti određenim brojem dijelova sata» te savjeti poput «snažne neograničenosti» i «stručne primjene neograničenosti» daju nam vrlo razumne, ispravne smjernice. U poglavlju o ocjenjivanju autor nam govori o tome kako uvježbava svoje učenike da «budu jednako dobri u ocjenjivanju» kao i on sam. Frazama i aktivnostima kojima potiče samopouzdanje učenika i njihovu motivaciju učitelj dobiva nova borbena sredstva. Ostali korisni popisi obuhvaćaju banku «ciljnih riječi» i svi se moramo složiti s tvrdnjom da se «dobra poduka svodi na različitost». Veći dio primjera preuzet je iz KS3/4 (metodika za rad u razredima dobne skupine 11-16), ali može se prilagoditi bilo kojoj dobnoj skupini ili predmetu, a ovu publikaciju svakako bih preporučio studentima razredne nastave. Nipošto ne možemo prihvatiti «lijenost», i ovaj bi naslov – iako dobronamjeran – neki opušteniji student lako mogao pogrešno protumačiti. Ovo je vodičza učitelje koje odlikuje kreativnost i entuzijazam. Marian Thomas, Voditelj studija razredne nastave na Sveučilištu Trinity u Carmarthenu
Među brojnim novim knjigama koje bi trebale pomoći učiteljima da razmisle o svom podučavanju, Priručnik za lijenog učitelja izdvaja se kao jasno napisana knjiga koja nam daje sažetak korisnih znanja o načinima na koje djeca uče i pruža nam koristan poticaj. Kako bi se mogli razvijati, mladi učitelji trebaju praktične savjete i poticaj da riskiraju. Priručnik za lijenog učitelja pun je zanimljivih ideja. Ovu knjigu preporučujem učiteljima koji su na početku svoje karijere, jer će ih ona na jednostavan način upoznati s metodama koje će im pomoći da djecu postave u središte svog rada. Napisan privlačnim i praktičnim stilom, Priručnik za lijenog učitelja prepun je «stvari koje treba pokušati» na satu, ali se također oslanja na ideju humanog i pouzdanog poučavanja i učenja. John Morgan, predavač na studiju pedagogije Instituta za obrazovanje u Londonu i Sveučilišta u Bristolu.